Svijet ne ide ka jednoj, nego ka više mogućih energetskih budućnosti – ali jedna stvar je izvjesna: era električne energije je stigla. Najnoviji izvještaj Međunarodne agencije za energiju (IEA) nudi dubinski pogled na trendove koji oblikuju globalno energetsko tržište i ukazuje na ključne prekretnice koje će odrediti pravac borbe protiv klimatskih promjena i energetske nesigurnosti.
Izvještaj se ne oslanja na jednu projekciju, već nudi tri različita scenarija:
- Scenario trenutnih politika (CPS) analizira kretanja zasnovana isključivo na postojećim politikama.
- Scenario najavljenih politika (STEPS) uzima u obzir i mjere koje su najavljene, ali još nisu sprovedene.
- Scenario neto-nula emisija do 2050 (NZE) nudi jasan put ka postizanju globalnih klimatskih ciljeva, iako sve više priznaje realnost kašnjenja i izazova u primjeni.
Novi epicentar energetskog sistema: Indija i zemlje u razvoju
Do 2035. godine, čak 80% globalnog rasta potrošnje energije dolazi iz zemalja koje imaju visok solarni potencijal, naročito iz Indije, jugoistočne Azije, Latinske Amerike, Bliskog istoka i Afrike. Kina ostaje dominantna, ali baton sve više preuzimaju druge ekonomije u razvoju, što mijenja geografiju globalne energetske potražnje.
Do 2035, očekuje se porast potrošnje električne energije od 40–50%, najviše zbog sve veće upotrebe klima uređaja, električnih vozila, data centara i grijanja.
Uprkos rekordnim ulaganjima od čak 1 bilion dolara godišnje u proizvodnju električne energije, ulaganja u mrežnu infrastrukturu ne prate isti tempo – dostižu svega 400 milijardi dolara, što uzrokuje zagušenja i sporiju integraciju novih kapaciteta. Baterije, koje su prošle godine dodale 75 GW kapaciteta, nude određeni nivo fleksibilnosti, ali nisu dovoljne da zadovolje potrebe sezonske regulacije.
Do 2035, očekuje se porast potrošnje električne energije od 40–50%, najviše zbog sve veće upotrebe klima uređaja, električnih vozila, data centara i grijanja.
Podaci su ‘nova nafta’: Eksplozija potrošnje u IT sektoru
Potrebe data centara i vještačke inteligencije rastu eksplozivno, a očekuje se da će do 2025. ulaganja u ovaj sektor dostići 580 milijardi dolara – više od ukupnog ulaganja u globalno snabdijevanje naftom. Do 2035. godine, potrošnja struje u ovom sektoru utrostručiće se, naročito u SAD-u, Kini i EU, dodatno opterećujući lokalne elektroenergetske mreže.
Kritični minerali: Nova ranjiva tačka
U savremenom energetskom pejzažu, tradicionalne prijetnje koje su se odnosile isključivo na snabdijevanje naftom i gasom više nijesu dovoljne da opišu kompleksnost globalne energetske bezbjednosti. Danas, jedna od najozbiljnijih tačaka ranjivosti sve više postaju lanci snabdijevanja tzv. kritičnim mineralima, ključnim sirovinama bez kojih je energetska tranzicija nezamisliva.
Litijum, kobalt, nikl, grafit – to su samo neki od elemenata koji čine okosnicu tehnologija poput baterija za električna vozila, vjetroturbina, solarnih panela, pametnih mreža, pa čak i AI čipova, raketnih sistema i avioindustrije. Bez njih, zelena tranzicija ne može napredovati, a digitalna ekonomija bi doslovno ostala bez “goriva”.
Ipak, kako navodi IEA, postoji zabrinjavajuća koncentracija prerade i izvoza ovih materijala: u 19 od 20 najvažnijih mineralnih sirovina za sektor energetike, jedna jedina zemlja – Kina – dominira preradom, sa prosječnim tržišnim udjelom od čak 70%. Ovakva zavisnost od jednog aktera čini globalni energetski sistem izuzetno osjetljivim na političke i ekonomske šokove. Već sada, više od polovine tih sirovina podleže nekim oblicima izvoznih ograničenja ili kontrola, čime se otvara prostor za potencijalne geopolitičke pritiske, trgovinske tenzije i destabilizaciju tržišta.
U 19 od 20 najvažnijih mineralnih sirovina za sektor energetike, jedna jedina zemlja – Kina – dominira preradom, sa prosječnim tržišnim udjelom od čak 70%.
U praksi, to znači da prekid lanca snabdijevanja samo jednim od tih materijala – usljed političkih odluka, prirodnih katastrofa ili sajber napada – može ugroziti čitave sektore: od elektro-mobilnosti do proizvodnje solarnih panela i AI infrastrukture.
Nuklearna energija: Tiha renesansa
Nakon više od dvije decenije stagnacije, nuklearna energija ponovo stupa na globalnu scenu – tiho, ali odlučno.
Prema podacima IEA, više od 40 zemalja sada zvanično uključuje nuklearnu energiju u svoje nacionalne energetske strategije. Ovaj obrt u energetskoj politici posebno je vidljiv u državama koje su ranije bile skeptične prema nuklearnoj opciji – poput Japana, koji sada ponovo pokreće pojedine reaktore, ili čak nekih zemalja Evropske unije koje preispituju ranije planove o gašenju nuklearnih kapaciteta.
Ukupno, u ovom trenutku je u izgradnji više od 70 gigavata (GW) novih nuklearnih elektrana – što predstavlja najviši nivo novih kapaciteta u izgradnji u posljednjih 30 godina. Ovi projekti uključuju tradicionalne velike reaktore, ali sve više pažnje privlače mali modularni reaktori (SMR) – kompaktna, fleksibilnija rješenja koja se mogu brže instalirati, često u urbanim sredinama ili pored energetski intenzivnih postrojenja poput data centara.
Prema podacima IEA, više od 40 zemalja sada zvanično uključuje nuklearnu energiju u svoje nacionalne energetske strategije. Globalno, očekuje se da će nuklearni kapacitet do 2035. godine porasti za najmanje jednu trećinu u odnosu na današnji nivo
Procjene IEA pokazuju da već postoji izražen interes za instalaciju 30 GW SMR kapaciteta, i to prije svega od strane tehnoloških kompanija koje traže pouzdano i niskokarbonsko napajanje svojih servera.
Ono što je dodatno interesantno jeste da ovaj „nuklearni preporod“ nije ograničen samo na razvijene ekonomije. Zemlje poput Egipta, Bangladeša i Turske aktivno grade svoje prve reaktore, dok Poljska, Češka i Slovačka planiraju zamjenu svojih termoelektrana na ugalj SMR-ovima kako bi ispunile ciljeve dekarbonizacije.
Globalno, očekuje se da će nuklearni kapacitet do 2035. godine porasti za najmanje jednu trećinu u odnosu na današnji nivo, a možda i više – ukoliko se obezbijede regulatorne dozvole, finansijske garancije i društvena podrška.
Nafta i električna vozila: Kuda ide putanja?
Tržište nafte trenutno djeluje stabilno, zahvaljujući snažnoj proizvodnji pet ključnih američkih i latinoameričkih proizvođača – Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Brazila, Argentine i Gvajane – koji nadomještaju globalnu potražnju i ublažavaju geopolitičke poremećaje. Ipak, dugoročna dinamika zavisi od faktora koji se nalazi na tački preokreta: prodora električnih vozila (EV) na masovno tržište.
Prema podacima iz Izvještaja, tokom 2025. godine očekuje se da električna vozila čine više od 25% svih prodatih novih automobila na globalnom nivou – što je ogroman porast u odnosu na samo prije nekoliko godina. Taj rast je podstaknut padom cijena baterija, proširenjem infrastrukture za punjenje i sve strožim propisima o emisijama u mnogim zemljama.
U STEPS scenariju, koji uzima u obzir najavljene ali ne nužno sprovedene politike, udio EV-a u novim prodajama prelazi 50% do 2035. godine, što znači da će svako drugo novo vozilo u svijetu biti električno. Taj trend značajno mijenja potražnju za naftom – naročito u sektoru drumskog saobraćaja, koji je do sada bio ključni pokretač potrošnje.
U CPS scenariju, koji pretpostavlja zadržavanje postojećih politika bez dodatnih mjera, rast EV-a je znatno sporiji. Tamo se tržišni udio električnih automobila zaustavlja na oko 40% nakon 2035. godine, a ukupna potražnja za naftom nastavlja da raste, dostižući čak 113 miliona barela dnevno do 2050. godine – uglavnom zbog potražnje u sektoru avijacije, teretnog transporta i petrohemijske industrije.
Zanimljivo je da čak i u optimističnijim scenarijima, kao što je NZE, gdje se elektrifikacija vozila odvija ubrzanim tempom, pad potrošnje nafte nije trenutan. Prelaz zahtijeva vrijeme, masovnu zamjenu postojećeg voznog parka i paralelno investiranje u zelenu infrastrukturu.
Prirodni gas i LNG: Novi oblik globalne trgovine
Odluke o pokretanju novih LNG (tečni prirodni gas) projekata eksplodirale su u 2025. godini, sa čak 300 milijardi kubnih metara novih godišnjih izvoznog kapaciteta koji bi trebalo da bude operativan do 2030. godine – što predstavlja povećanje globalne ponude LNG-a za 50%. Više od polovine tih novih kapaciteta dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, dok ostatak uglavnom čine Katar, Kanada i Australija.
Evropa je za samo tri godine gotovo udvostručila svoj kapacitet za uvoz LNG-a, gradeći nove terminale i ploveće regasifikacione jedinice.
Ova ekspanzija je direktan odgovor na geopolitička previranja, prije svega prekid isporuka ruskog gasa putem cjevovoda ka Evropi. Od tada, LNG je postao dominantan oblik međunarodne trgovine prirodnim gasom, jer omogućava veću fleksibilnost i diversifikaciju izvora snabdijevanja. Evropa je za samo tri godine gotovo udvostručila svoj kapacitet za uvoz LNG-a, gradeći nove terminale i ploveće regasifikacione jedinice.
Povećana dostupnost LNG-a mogla bi da vrši pritisak na sniženje međunarodnih cijena gasa, ali istovremeno otvara i pitanja vezana za dugoročne klimatske ciljeve. Veliki dio novih LNG postrojenja ima projektovani životni vijek od 20 do 30 godina, što nosi rizik od „zaključavanja“ u fosilnoj infrastrukturi ako globalna potražnja za gasom počne da opada.
Obnovljivi izvori: Stalni rast uz nova pitanja
Obnovljivi izvori energije i dalje rastu brže od svih drugih oblika proizvodnje energije u svim scenarijima koje razmatra IEA, a solarna fotonaponska (PV) energija ostaje apsolutni lider te tranzicije. Samo tokom 2024. godine, svijet je oborio rekord u instalaciji novih solarnih kapaciteta – i to 23. godinu zaredom, što pokazuje snažan globalni zamah u pravcu dekarbonizacije.
U narednoj deceniji, očekuje se da će se godišnje instalacije iz obnovljivih izvora – uključujući sunce, vjetar, hidroenergiju, bioenergiju i geotermalne izvore – povećavati u prosjeku za više od 600 gigavata (GW) godišnje, naročito u zemljama u razvoju. Kina ostaje glavni motor globalnog rasta, sa udjelom od 45 do 60% u ukupnoj globalnoj instalaciji obnovljivih kapaciteta do 2035. godine, i istovremeno ostaje najveći proizvođač solarnih panela, baterija i drugih tehnologija čiste energije.
U narednoj deceniji, očekuje se da će se godišnje instalacije iz obnovljivih izvora – uključujući sunce, vjetar, hidroenergiju, bioenergiju i geotermalne izvore – povećavati u prosjeku za više od 600 gigavata (GW) godišnje, naročito u zemljama u razvoju
IEA naglašava i sve veću potrebu za pravovremenom integracijom ovih novih kapaciteta u mreže, jer rast obnovljivih izvora često nadmašuje sposobnost infrastrukture da ih apsorbuje.
Klimatski ciljevi sve dalje
Emisije CO₂ iz sektora energije dostigle su rekordnih 38 gigatona u 2024. godini, uprkos ubrzanom rastu obnovljivih izvora i električnih vozila. To jasno ukazuje da globalne emisije i dalje rastu brže nego što ih postojeće mjere uspijevaju obuzdati. U najkonzervativnijem scenariju (CPS), emisije ostaju blizu ovog nivoa sve do sredine vijeka, što vodi ka potencijalnom porastu temperature od gotovo 3 °C do 2100. godine – što bi imalo katastrofalne posljedice po planetu.
Čak i u najambicioznijem scenariju – NZE (Net Zero Emissions by 2050) – gdje je predviđena ubrzana transformacija energetskog sistema, sve češće se priznaje da prelazak iznad granice od 1,5 °C postaje neminovan. Prema ažuriranim projekcijama, čak i uz velike napore, globalna temperatura će premašiti 1,5 °C tokom nekoliko decenija, a ispod tog praga mogla bi se vratiti tek do kraja stoljeća – i to pod uslovom široke primjene tehnologija za uklanjanje ugljen-dioksida (poput direktnog hvatanja CO₂ iz vazduha), koje su još uvijek u ranoj fazi razvoja i ne postoje u neophodnim razmjerama.
Čak i u najambicioznijem scenariju – NZE (Net Zero Emissions by 2050) – gdje je predviđena ubrzana transformacija energetskog sistema, sve češće se priznaje da prelazak iznad granice od 1,5 °C postaje neminovan.
Kašnjenja u implementaciji ključnih tehnologija, spora dekarbonizacija industrije i fosilne subvencije koje i dalje dominiraju u mnogim zemljama dodatno umanjuju vjerovatnoću pravovremenog ispunjavanja ciljeva iz Pariskog sporazuma.
Ostaje poruka da je put ka ublažavanju najgorih posljedica klimatskih promjena i dalje moguć – ali prostor za odlaganje sve je uži.
Nema jedne budućnosti, ali ima izbora
World Energy Outlook 2025 poručuje da nijedna od budućnosti nije zagarantovana. Pitanje nije da li će se svijet promijeniti, već kojim putem će ići. Tehnologije postoje, opcije su poznate, a ekonomski i društveni impulsi sve više vode ka elektrifikovanom, digitalnom i obnovljivom svijetu. Hoće li politika pratiti taj tempo – ostaje da se vidi.